Velikouhi šišmiš
OsjetljivaVelikouhi šišmiš ima ogromne uši koje mu pomažu da čuje svoj plijen u potpunom mraku. Hrani se noću sitnim kukcima, uključujući komarce i štetnike. Njegova sposobnost echolokacije čini ga pravim majstorom navigacije u mračnoj šumi.
Velikouhi šišmiš
Velikouhi šišmiš, slika preuzeta sa https://proleksis.lzmk.hr/slike1/p0092.JPG
Velikouhi šišmiš je mali noćni sisavac poznat po svojim velikim ušima, koje mu pomažu u hvatanju plijena i orijentaciji u prostoru. Hrani se uglavnom malim kukcima, poput moljaca, mušica i komaraca, koje lovi tijekom noćnih letova. Za kretanje i pronalaženje hrane koristi echolokaciju, odnosno odašilje zvukove koje se odbijaju od predmeta i kukaca, što mu omogućuje preciznu navigaciju čak i u potpunom mraku. Rasprostranjen je gotovo čitavom Europom, uključujući Hrvatsku. Dužina tijela mu je oko 4–5 cm a raspon krila 23–28 cm. Ima izuzetno velike uši, presavijaju ih unazad tokom mirovanja. Živi pretežno u šumama (posebno mješovite i listopadne) parkovima, voćnjacima, tavanima starih kuća i slično. Velikouhi šišmiši su vrlo korisni u ekosustavu jer kontroliraju populacije insekata, uključujući komarce i štetnike u poljoprivredi, čime pomažu održavanju prirodne ravnoteže. Njihova prisutnost doprinosi i bioraznolikosti šuma i šupljih stabala, gdje obitavaju i gnijezde se. Ugroženi su zbog gubitka staništa (sječa šuma i nestanak starih zgrada i šupljih stabala), korištenja pesticida koji smanjuju broj kukaca te ometanja tijekom hibernacije i gniježđenja, što može smanjiti populaciju šišmiša.