Akcije spašavanja
Šetnjom u šumi ili gradu, ponekad nakon oluje ili nakon suše kada je teško naći vodu, mnoge životinje su iscrpljene i potrebna im je naša pomoć kako bi preživjele. Ljudi su okoliš u velikoj mjeri prilagodili sebi i time otežali preživljavanje drugim stanovnicima planeta koji su slabiji od nas i bore se za svoj prostor i život na koji imaju pravo. Svi zajedno dijelimo odgovornost kako ćemo reagirati, u našim rukama je moć da malom akcijom kreiramo pozitivne promijene. Ponekad naših par minuta ili dana može nekom biću pružiti mogućnost da preživi, oporavi se i vrati u divljinu. Načina na koji možemo pomoći je mnogo, kada je jako vruće ostaviti posudu s vodom na dostupnom mjestu, kada naiđemo na ozlijeđenu životinju pokušati joj pomoći i kontaktirati pomoć. Ponekad akcija spašavanja neće biti uspješna, ponekad je životinja previše iscrpljena, međutim neke akcije će završiti uspješno i osim što će životinja dobiti priliku za novi život naše srce ostati će ispunjeno doživljajem upoznavanja jedne drugačije vrste. U nastavku možete pročitati o uspješnim akcijama spašavanja nakon kojih su životinje uspješno vraćene u divljinu.
Patuljasti šišmiš
Bila je vruća ljetna večer, šetala sam kvartom i spazila maleno crno klupko koje drhti. Bio je to Patuljasti šišmiš očito iznemogao, bespomoćno je ležao na tlu pored ceste. Uzela sam ga doma i pretražila internet savjetima kako othraniti šišmiša. Probala sam raširiti njegova krila i vidjela da nema na sebi vidljive ozlijede, samo je očito ostao bez snage i nije mogao dalje letjeti.
Bio je kod mene nekoliko dana prije nego se oporavio. S obzirom da je tijelo imao prekriveno dlakama i "velike" zube zaključila sam da se radi o odrasloj jedinki, hranila sam ga više puta dnevno s konzervom za pse te mu davala vode na kapaljku kako je pisalo u uputama. Prva dva dana samo je visio naopačke i spavao u svojoj posudi - tada sam shvatila pa oni zaista spavaju naopačke, međutim treći dan bi nakon hranjenja dobio puno snage pa se penjao po meni i pokušavao letjeti. Uvijek bi nakon jela zijevnuo i protezao krila - to je bilo preslatko. Uvečer bi ga vodila na livadu kako bi pokušao poletjeti, međutim još je bio preslab, kako su iz udruge za zaštitu divljih životinja AWAP rekli - bilo je potrebno da vrati svoju letačku snagu. Nakon nekoliko dana kad je već postao poprilično živahan odvela sam ga u sklonište gdje imaju bolje uvijete da može vježbati letenje, nakon čega je na sreću uspješno pušten na slobodu kamo i pripada. Pipistrellus - Pročitaj više
Roda
Proljeće je vrijeme kada se rode vraćaju u Hrvatsku kako bi na svijet donijele mlade. Jedna roda nije imala sreće, bio je jak vjetar i ona se zatekla u vrtu jednog gospodina odakle nije mogla poletjeti. Gospodin se super snašao i dogovorio s veterinarkom iz AWAP udruge za zaštitu divljih životinja da prime rodu, samo nisu imali prijevoz. Nismo znali zašto nije mogla poletjeti jer nije imala vidljivih vanjskih ozlijeda. Pošto sam imala vremena ponudila sam prevesti rodu do veterinara i dovezla se do Ivanić-Grada kako bi ju preuzela. Roda je stajala na jednom mjestu u vrtu i trebali smo ju nekako uloviti i staviti u auto. Zadatak nije bio baš jednostavan, ona je dosta velika ptica i kad bi primjetila da joj se približavamo bježala je od nas. Na sreću nas je bilo troje pa smo napravili krug oko nje i stjerali ju u kut pa smo ju uspjeli nekako uhvatiti s leđa i staviti u auto. Iako je vjerojatno bila pod stresom jer su ju "oteli vanzemaljci" u vožnji je bila dosta mirna.
Odvezli smo se do zoološkog vrta gdje se nalazi veterinarska ambulanta za divlje životinje. Tada sam po prvi put ušla u dio zoološkog vrta gdje se nalaze različite divlje životinje koje su na oporavku i liječenju. Vidjela sam lisice, jazavca, različite ptice i mnoge druge vrste. Tamo se nalazi posebna prostorija u kojoj je boravilo više ozlijeđenih roda te im se ona pridružila. Neke od njih su imale povez preko krila ili nogu u gipsu. Ove rode imale su sreću da su pronađene i zahvaljujući brojnim ljudima koji su im bili voljni pomoći dobile su priliku za novi život. Vidjevši sve te ozlijeđene životinje shvatila sam kolika je vrijednost postojanja utočišta za divlje životinje u Zagrebu. Godišnje kroz proces oporavka prođu brojne različite divlje životinje od kojih se mnoge nakon oporavka uspješno vrate u divljinu gdje i pripadaju.
Golub
Grad je dom mnogim golubovima koji već jako dugo žive uz ljude. Zbog neodgovornog odlaganja otpada mnoge životinje često stradaju zato što pojedu komade plastike ili se zapeljaju u otpad i ne mogu se osloboditi. Ovaj je golub imao obje noge zapetljane u plastičnu nit i jako je teško hodao. Očito je već jako dugo bio zapetljan jer su mu niti bile potpuno urasle u noge koje su bile natečene i deformirane što mu je otežavalo kretanje. Kao i obično uslijedilo je hvatanje ozlijeđene životinje što često nije jednostavno jer divlje životinje zbog straha pokušavaju pobjeći. Uvijek naiđem na ozlijeđenu životinju neočekivano pa kod sebe zapravo nemam ništa što bi mi moglo olakšati nego se moram snaći s onim što imam pri ruci. Prišuljala sam mu se s leđa i bacila majicu preko njega i tako ga uspjela uloviti.
Po dolasku doma uspjeli smo mu pregledati noge, bila sam skroz zatečena prizorom, noge su mu već bile u potpunosti deformirane. Mogu samo zamisliti bol koju je osjećao a bio je potpuno nemoćan osloboditi se od plastike. Polako smo mu malim škarama rezali jednu po jednu nit i pincetom vadili iz oteklina. Nakon što smo se uvjerili da je sve uspješno odstranjeno dezinficirali smo rane i nahranili ga. Golub je ostao kod nas nekoliko dana da se uvjerimo da je sve u redu nakon čega je pušten na slobodu.
